Normalno je da šefovi Vlada i šefovi centralnih banaka znaju šta trebaju uraditi u jednoj krizi da bi pokrenuli ekonomski točak. Ovaj put izgleda da nemaju adekvatan alat koji može popraviti stanje. Cijeli svijet se našao u jednom velikom eksperimentu koji nikada prije nije viđen. Zemlja za zemljom zatvara svoje granice i uvlači se u svoj oklop. Velike ekonomije su pred slomom. Avioni ne lete. Restorani, barovi, kafići su zatvoreni. Hoteli su prazni. Školarci su kući. Privremeno su se zaledili veliki dijelovi planete i stavili u izolaciju na neodređeno vrijeme da bi se borili protiv nevidljivog neprijatelja što se nije dogodilo nikada ranije. Globalno na ovaj način se spašava desetine hiljada života ali se rizikuje blagostanje u ekonomskom smislu koje se gradilo posljednjih pola vijeka. Svijet je prisiljen na destruktivno djelovanje da bi se zaštitio od corona virusa.
Da je kriza kolosalnih razmjera pokazuju i šefovi centralnih banaka u razvijenim zemljama, koji obećavaju neograničeno pumpanje novca u finansijske sisteme. Fed, američka centralna banka je snizila svoju i onako nisku kamatu za jedan procenat i sada je nula. Vlade obećavaju poticajne pakete mjerene u milijardama da bi spasile ugrožene branše koje su pred gašenjem. Ali izgleda da je slab efekat jer odgovor je pad vrijednosti dionica i indexa na berzama širom svijeta. Nikada se nije zabilježilo u modernom vremenu takav pad za tako kratko vrijeme. Problem je da niko od šefova Vlada i šefova centralnih banaka ne može objasniti kako će održati u životu branše koje su do prije sedam dana radile punom parom do totalnog zamrijeća istih. Neko mora isplatiti plate radnicima u avio kompanijama i radnicima u turizmu diljem svijeta. Druge branše će ubrzo slijediti ove dvije koje su prve na udaru. Inače hiljade kompanija diljem svijeta će se ugasiti koje su bile pune života do prije samo sedam dana. Milioni ljudi širom svijeta će ostati bez posla. Ekstremno visok procenat rizika je razlog slobodnog pada berzi širom svijeta. Još jedan destabilizirajući faktor je taj da niko sa sigurnošću ne može reći koliko će ovo trajati. Možda šest sedmica, a možda i šest mjeseci ili možda i duže? Za ovo ne postoje ekonomski modeli. Predsjednik Trump je pogađao juče možda juli-august. Kada će se otvoriti restorani? Kada će proraditi hoteli? Kada će djeca u školu? Niko ne zna ništa sa sigurnošću, niko ne zna kako će se virus ponašati kada otopli i ako se malo povuče hoće li se vratiti. Za to vrijeme nama ostaje samo da sjedimo samoizolovani i gledamo kako naše ekonomije brzo kolapsiraju. Recesija je tu i neminovna. Velika ekonomska kriza i depresija iz 30-tih godina prošlog vijeka je nešto što nam se može desiti i nije nemoguće. U sred ovoga neophodne životne namirnice se moraju proizvoditi. Transport mora teći, hrana, ulje i medicinska oprema. Odvoz smeća, ljekari, medicinski radnici, vatrogasci, policajci, personal u staračkim domovima itd. moraju ići na posao i vraćati se. Koliko dugo naše društvo ovo može izdržati? Velike će biti posljedice krize i velika odgovornost je pred vladajućim kako izaći iz svega i vratiti sve u normalne tokove. Doživjeli smo rat i agresiju prije nešto više od četvrt stoljeća i sada je rat opet tu. Kako nama tako i ostatku svijeta. Je li ovo sada na sceni treći svjetski rat? Meni izgleda da jeste. Jako čudan i neobičan rat protiv nevidljivog neprijatelja.
Haris Fazlagić, 17.03.2020.g.
