Hvala sarajevskom Vodovodu što nas i u 21. stoljeću podsjećaju kako je to bilo u ratu živjeti bez vode. Hvala im što su nam omogućili da se kao i tokom tih ratnih godina „lončićamo“ dok se kupamo.
Bit će da su odlučili da u vrijeme održavanja SFF-a i kada je glavni grad prepun stranih turista dočaraju im u okviru turističkih aranžmana kako je to bilo Sarajlijama tokom opsade grada.
Valjda je i to uključeno u cijenu „sarajevskog safarija“.
Baš je divan osjećaj u strogom centru grada nemati vode tokom cijele noći, i evo tako već godinama. To se mora doživjeti. Ne postoje riječi kojima se može opisati.
A sada Boga mi i ujutro je zatvore.
Jel’ ono Sarajevo se hvali da je imalo prvi vodovod, pa električnu mrežu, pa prvi tramvaj prije sto i više godina?
Jel’ ono Sarajevo se hvali kako smo bili Evropa i prije nego su nam iz Evropske unije počeli nametati pravila kako se to živi na zapadu.
Hvala Vodovodu i što građanima dostavlja račune za utrošak vode kao da svako od njih ima u najmanju ruku bazen u stanu pa ga svakodnevno prazni i puni vodom.
I šta Sarajlije imaju od toga što smo visokorangirani na svjetskoj listi po izvorima pitke vode kad se moćnici iz Vodovoda, a naravno pod jakim političkim pokroviteljstvom, poigravaju sa „pipama“ i zavrću i odvrću vodu kada im je ćeif.
Kažu oformljen tim Vlade Kantona Sarajevo koji će pratiti utrošak i dugovanja vode. Autopraonica, hotela….. Dvadeset godina nakon rata skontali da oni ne plaćaju vodu.
Sve ovo podjseća na onu čuvenu ratnu anegdotu sa zavrtanjem plina u Kladnju, kada su se Sarajlije smrzavale.
„ Kad predsjednik kaže zavrni pipu, ja je zavrnem. Kad predsjednik kaže odvrni pipu, ja je odvrnem.“
U zdravlje Sarajlije. Kanistere napunite, nikada bez njih nemojte biti. Samo nek ne puca!
