Zar nas malo boli bol na licima majki, sestara, žena i djece što nakon dvadeset i kusur godina ispraćaju svoje mrtve?
Zar nam je malo mokra ta zadnja iscijeđena suza pa ni dostojanstvenim ispraćajem da je ne otaremo?
Zgrožen sam prizorom kamiona u kojem su prevoženi posmrtni ostaci žrtava za jučerašnju dženazu u Potočarima.
Improvizovano prigrnuta zastava BiH a sa strane nalijepljene traljave i štedljive PVC zakrpe koje nisu ni uspjele sakriti naziv firme, vlasnika kamiona, na očitoj ceradi sa reklamom peleta!
Sram da bude organizatora ovog ispraćaja i prevoza, svojim diletantizmom uprizorio je jad i sramotu u najbolnijem i najpotresnijem događaju za svakog Bosanca i Hercegovca od srebreničkog genocida do dana današnjeg.
Decenijama se herojski radi na otkopavanjima, prikupljanjima kostiju iz više grobnica i pripremama za dostojanstveni ukop žrtava i konačni mir njihovih bližnjih.
Očekujemo da nam drugi poštuju žrtve, da im se poklone, zahtijevamo da katili priznaju zločine a sami ih ovakvim trivijalnostima devalviramo.
Tako se odnosimo prema bolnoj prošlosti i zato nikad ništa iz nje nećemo ni naučiti. Ni mi ni naša djeca. A onda se zabezeknemo kad nam na taj isti žalosni dan neka primitivna spodoba zaprijeti da će se isto ponoviti.
Mediji i nadležne institucije se trebaju pozabaviti ovim besramnim propustom i pozvati na odgovornost one koji su ga napravili.
Hitno smijeniti, biće, uspavane a višegodišnje uhljebljene organizatore.
Nakon što su im zvjerskim ubistvima oduzeti životi, nakon što su mukotrpnim zalaganjima prikupljani njihovi posmrtni ostaci, nakon višedecenijske patnje bliže porodice i prijatelja – niko i ni zbog čega ne smije im oduzeti dostojanstvo posljednjeg ispraćaja!
