Izjava premijera Kantona Sarajevo Elmedina Konakovića o ukidanju visokih plata direktora javnih kantonalnih preduzeća, nije ništa drugo do školski primjer spinovanja, sa ciljem ubiranja jeftinih političkih poena u predizbornoj utrci za ovogodišnje lokalne izbore koja je uveliko počela.
Piše: Mr. Sci. Haris Fazlagić
Voli narod slušati rječitog premijera, a lijepo brate za uho čuti kako je on sada otkrio ( kao do sada se to nije znalo) da tamo neki direktor ima pet ili više hiljada maraka plate.
Davanje ovakvih izjava politički je marketing, jer jasno pokazuje premijer, a i ministri okupljeni oko njega, da ova Vlada nema nikakav sanacioni plan za preduzeća u kantonu koja posluju sa višegodišnjim gubicima.
I kada smo već kod enormno visokih plata, kako je to rekao bivši premijer Federacije Nedžad Branković “sve je po zakonu”. Pa tako i njihove plate. A zakon zna se ko je usvajao. Konakovićevi stranački prijatelji. Nisu sigurno američke Demokrate ili Republikanci.
Samo nije premijer narodu pojasnio da postoji razlika između plate i primanja. Jer plata je možda nekome od njih 3.000 KM, ali kad se uz to dodaju razni paušali u upravnim i nadzornim odborima, pa komisijama…. e to su ukupna primanja koja naguraju i na duplo veće iznose od osnovnih plata. Ostade tu premijer nedorečen, da li će uz smanjenje plata ići i na ovo ukidanje dodatnih primanja?
Ekonomski eksperti znaju da u svakoj razvijenoj ekonomiji vrhunski menadžeri i direktori su dobro plaćeni.
Vlada KS želi sada odjednom da limitira plate menadžera na tri prosječne plate FBiH. Neko će reći, pa mi nismo razvijenaekonomija. I nismo, naravno. Ali treba prvo sagledati da li će to smanjenje plata dovesti do rasta ekonomskih pokazatelja i oporavka preduzeća ili je nužno paralelno sa ovim potezom napraviti sanacione planove.
Zar nije prioritet ispitati i kazniti prijašnje menadžere koji su napravili višemilionske dugove i imali veće plate i primanja od današnjih? Njih ćemo zaboraviti. One koji su urušili javna preduzeća, proizveli gubitke i sada nas posmatraju iz vila sa Poljina ili iz apartmana sa Vlašića i Bjelašnice.
Vlada na čelu sa Konakovićem da ima ikakav plan limitirala bi donju granicu plate na tri prosječne a po učinku tj. profitu javnog preduzeća bi menadžeri zarađivali i više. Ako se vrhunski menadžer prihvati posla i uz pomoć Vlade uspije sanirati preduzeće i ostvariti dobit, onda se i procentom reguliše i primanje po napravljenom učinku.
Ako je preduzeće u toku jedne godine poslovalo sa dobitkom onda je i normalno da menadžer ima procenat i puno višezarađuje. Tako se stimulišu menadžeri da bolje rade i podignu firmu na noge. To znači automatski i sigurna radna mjesta i veće plate radnicima.
No, premijerova poruka da će se ići samo na smanjenje enormno visokih plata, ali ne i ukupnih primanja i bez plana šta dalje raditi, nije ništa drugo do lijepo upakovana predizborna kampanja.
Šta je u konačnici rezultat ako se smanje plate, a javna preduzeća kojima je kanton osnivač ne krenu u oporavak? Propadanje i prodaja u bescijenje. Dobro isproban recept koji je nekolicini ljudi u ovom gradu, koji su dobro uvezani, omogućio enormna bogaćenja.
