Napisali su danas otvoreno pismo, premijeru Novaliću, tražeći od njega da opozove odluku o imenovanju Svetlane Cenić na mjesto predsjednika Nadzornog odbora BH Telecoma. Traže eksplicitno da se poništi odluka jer, kako navode, radi se o saradnici najagilnijih rušitelja BiH i agresora koji su počinili najteže ratne zločine, uključujući genocid.
Da ponovim, za one kojima je eventualno promaklo posljednjih dana, gospođa Cenić je na prijedlog SBB-a a uz glasove „ZA“ iz HDZ i „SUZDRŽANI“ iz SDA, imenovana na čelo jedne od najvećih firmi u većinskom vlasništvu FBiH, BH Telecomu. Gospođa Cenić vrijedi za makroekonomskog i političkog analitičara i nisam baš siguran koji kvalitet će donijeti u upravljanju tržišno orjentisanom firmom koja se uz to bavi i najmodernijim komunikacionim tehnologijama. Ma, kao da je to i bitno „Fadil Veseli Premijer“, kako ga je donedavno gospođa Cenić u javnosti nazivala, i kojemu je nudila na čitanje knjigu “Economics for dummies”, postao je njen šef – pa će baš biti interesantno pratiti sa kakvim ocjenama će analitičarka ubuduće kvalifikovati njegove kompetencije.
Inače, ne mogu da ne primijetim, kako je tačna ona čuvena trgovačka – ne postoji ništa što nije na prodaju, samo treba utvrditi cijenu.
Posljednjih mjeseci, sve češće se susretnemo sa veoma netipičnim prebjezima, „nezavisni stručnjaci“ iz nevladinog sektora preko noći prelaze u vladin sektor – postaju članovi partija ili bar simpatizeri i odanici, pa onda u nadzorne odbore i na druge važne funkcije. Čim se prava cijena nađe.
Posljednja partijska moda je da u nevladinoj i nezavisnoj bašči beru cvijeće, a onda ga presađuju u institucije, državne firme i svoje stranke. Ušutkuju ih tako na duže staze, ili bar do narednih izbora, a nezavisni stručnjaci – koje li intelektualne ironije – to ne prepoznaju i svoju nezavisnu sturčnost za klikere daju.
Normalno je iako ne i moralno, da se pozicija i opozicija, desnica i ljevica, jedna i druga stranka, prvo nabacuju kamenjem i blatom a onda maze i paze ako dogovore koaliciju i zauzmu vlast, jer to je politika – pa dokle traje nek traje.
Nije normalno, niti dobro da iole objektivni kriticizam, što ga se moglo naći među nezavisnim stručnjacima i u nevladinim organizacijama, nestaje prodat za kratkotrajni privid moći i važnosti, sitne pare i tapšanje po ramenu.
Ko će ostati da se bori? Pa borci, ko bi drugi!
