Sud Bosne i Hercegovine jučer je u prvostepenom postupku oslobodio optužbi ratnog komandanta Srebrenice Nasera Orića, za ratne zločine počinjene u Istočnoj Bosni 1992.godine – ubistvo tri ratna zarobljenika srpske nacionalnosti. Naseru Oriću je ovo drugo suđenje, jednu, također oslobađajuću i pravosnažnu presudu, izrekao je Sud u Hagu, 2008. godine.
Sasvim očekivano, današnja presuda u Sarajevu izazvala je salvu burnih reakcija u manjem BiH Entitetu a i preko Drine.
U tim izjavama, teško se moglo pronaći šta god argumentovano ili relevantntno, ali je zato bilo pregršt otvorenih poziva na neposluh u pravosudnim organima BiH kao i oprezno prikrivenih prijetnji u tobožnje odmjerenim izjavama Predsjednika iz istočnog susjedstva, koji se, inače iz hobija, miješa u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine.
Šovinizam u izjavi da pripadnik jedne, bilo koje nacionalnosti, ne može suditi pripadniku iste te nacionalnost, bio bi porazno zabrinjavajući da ne znamo ko je i u koje svrhe to izjavio – jer od trojice sudija, dvojica u predmetnom slučaju nisu bili pripadnici iste nacionalnosti kao optuženi. Namjerno ne želim reći ko je bio koje nacionalnosti jer to je – potpuno irelevantno! Sudovi svugdje, pa i u BiH moraju biti nezavisni, nepristrasni i neizloženi pritiscima ukoliko želimo dosegnuti punu vladavinu prava.
Šta god da se dogodilo danas, kakvu god presudu da je izrekao Sud BiH, ista bi bila iskorištena u podupiranje daljnje disolucije Bosne i Hercegovine – da je Naser osuđen, presuda bi bila iskorištena da afirmira težnju ka disoluciji BiH, ovako je oslobođen pa je presuda iskorištena da afirmira težnju ka disoluciji. Da, dobro ste pročitali – ishod u oba slučaja – isti.
Brojka izvikivana u današnjim izjavama u istočnom susjedstvu, da se Naseru Oriću sudi za tri hiljade i petsto Srba, otvorila mi je oči. U nemoći što je samo histerija može izazvati, ovakav pogrešan navod zapravo upućuje na jedinu istinu. Oslobađajuća presuda Naseru Oriću za ratne zločine u Srebrenici, manju težinu ima u nezadovoljenoj pravdi za srpske žrtve i gotovo nikakvu težinu u povodu za razvaljivanje jedinstvenih pravosudnih organa BiH – najteža je i najteže ju je podnijeti jer ne relativizira zločine počinjenje nad Bošnjacima u Srebrenici.
Nije se četverocifrena brojka omakla onako, otkinula se iz mraka potisnute svijesti, i u želji da se u ponor nečiste savijesti više ne vrati, izvrnula se u žrtve. Niti jedna presuda Naseru Oriću, ma koliko puta je Srbija bude forsirala, pred svojim ili drugim sudovima, neće relativizirati monstruozne razmjere Genocida u Potočarima. Ni u pola. Ni mrvu.
Nema ništa što će počiniocima umiriti nečistu savjest, ničim se ne mogu sakriti 8372 bijela nišana. Nema protu utega za učinjeni Genocid u Srebrenici.
Nema, niti će ikada biti!
