Kada čujete stranog diplomatu kako u raspravi u britanskom Domu lordova kontekstualno ispravno u opisu situacije u Bosni upotrijebi bosansku izreku „Neka komšiji crkne krava“, ni jednog trena ne posumnjate da nije dobar poznavaoc ovdašnjih prilika. Ako još znate i da je najefikasniji od svih Visokih predstavnika EU u BiH, onda sa punom pažnjom saslušate šta ima reći pred auditorijem kojeg smatraju za kreatora svjetske politike.
Podsjetimo se, lord Paddy Ashdown, ostao je poznat kao Visoki predstavnik EU koji je u najviše navrata iskoristio bonske ovlasti, čak 90 puta, pri čemu je posebno zapamćeno da je samo u jednom danu smijenio 59 dužnosnika u BiH sa svih nivoa vlasti i različitih sfera. Njegov dobro pripremljen plan djelovanja, odlučnost, političko iskustvo, diplomatska domišljatost i neustezanje u korištenju datih mu ovlasti, Bosni su u naslijeđe iz njegovog perioda ostavili kapitalne stvari – jedinstvenu vojsku, jedinstvenu obavještajno-sigurnosnu strukturu, carinsku službu i sistem PDV-a – stubove na kojima se ova, kako i sam kaže – nefunkcionalna država, i danas drži. Jedva, ali drži.
Bilo je zanimljivo čuti njegov vremenski distanciran osvrt na trenutnu situaciju u našoj državi, čak iako nije rekao ništa što ne znamo. Jezgrovitost njegovog izlaganja natjerala me je na koncentrisano suočenje sa suštinskim uzrocima i posljedicama stanja u Bosni danas, pa sam poželio to podijeliti sa vama.
Krenuću redom pojavljivanja činjenica i okolnosti, a parafrazirajući dijelove izjava uvaženog lorda.
Dejton je bio odličan sporazum za zaustavljanje rata u Bosni ali jako loš sporazum da se izgradi funkcionalna država. Bosnu je nakon Dejtona trebalo preko faze stabilizacije provesti i kroz fazu izgradnje funkcionalne države.
Evropa je zakazala u dva smisla – izgubila je strateško strpljenje da privede kraju započeti posao u Bosni i fokus stabilizacije regiona izmjestila sa Bosne na Kosovo koje ionako nije fitilj za balkansku bombu. Od tog trenutka na dalje, Bosna, po karakteru nefunkcionalna država počinje plaćati danak karakterističan za sve nedovršene ratove i zamrznute konflikte – oni koji su ratove izazvali nastavljaju realizovati ciljeve rata ali političkim metodama.
Bosnu u ovom trenutku deklariraju kao crnu rupu korupcije, neslavni primjer distopije, nikad dalju od suštinske unutrašnje integracije. Stanje po pitanju vanjske integracije ka Evropskoj uniji najplastičnije je opisana prepričanom šaljivom izjavom jednog evropskog zvaničnika – oni se pretvaraju da su uradili što tražimo od njih, a mi se pretvaramo da im vjerujemo.
Nestrpljivi u očekivanjima da nam bude bolje, često zaboravimo na neke od nepobitnih činjenica, a to je da je naslijeđe Dejtona nefunkcionalna država u mnogim segmentima.
Lično držim odgovornu i međunarodnu zajednicu, koja nas je prerano ostavila da se sami snalazimo na putu demokratskih postizanja dogovora i kompromisa, pa me bezmalo obradova diskretna kritika uvaženog lorda upućena EU kroz izjavu – u Bosnu smo uložili puno političke volje, vrijednosti i napora, a posao smo ostavili nedovršen. Legitimitet ovoj kritici daje upravo obim posla koji je lord Ashdown uradio u svom mandatu u Bosni, koristeći političko ubjeđivanje po regionalnim centrima moći, a onda i date mu ovlasti.
Dobro je što su uvaženi britanski lordovi imali priliku saslušati Paddy-ja Ashdown-a, u pripremama za zauzimanje kursa na predstojećem Samitu za Balkan u Londonu. U nekim krugovima ova međunarodna konferencija već se naziva Dejton 2.
Dobro je što su imali priliku čuti da rata u Bosni neće biti jer za to niti ima volje niti namjere, a garancija je i jedinstvena vojska. Dobro je što su imali priliku i čuti da će Bosna ostati crna rupa u najnestabilnijem regionu Evrope ukoliko ne postigne funkcionalnu državu i stabilnu ekonomiju kao preduslove za punu unutrašnju integraciju.
A dobro je i što su čuli da bez zavrtanja ruku po susjednim centrima moći provedba politike euroatlantskih integracija cijelog zapadno-balkanskog regiona neće imati stvarnog efekta.
