Kako je divno biti u Sarajevu ovih dana, gledati Glavni grad Bosne i Hercegovine kako živi i cvjeta u turizmu. Nekako ovih godina, pa nekih desetak posljednjih je bio rast zapadnih turista koje onako vizuelno čovjek ne bi ni primjećivao, barem ne većinu, jer nekako svi isto izgledamo pa tek kada progovore vidimo da su turisti. Sada mi je Sarajevo doživjelo pravu ekspanziju dolaskom turista sa istoka i arapskih zemalja, tu je već vidljiva okom kultura oblačenja i nošnji i sve je drugačije. Kako volim Sarajevo ovih dana i mjeseci da mi je naprosto teško riječima opisati. Sarajevo me upravo podsjeća na onaj grad kakvim sam ga zamišljao i nadao se da ću dočekati da bude jednog dana. Danas liči na jedan Amsterdam ili Paris, pun različitosti iz cijelog svijeta, pun raznih kultura, raznih nacija i boja kože.
Ovo je Bosna i Hercegovina kakvu želimo, ovo je Sarajevo za koje se borilo.
Da ne bih pokvario opći dojam i utisak neću spominjati nešto vele ovaj put Vladu, ” grande” koaliciju koja se trudi da nema vode u slavinama niti danju niti noću dok turisti iz cijelog svijeta dolaze, neću ih spominjati kako su baš sada kao pokrenili priču o direktorima i menadžmentu vodovoda, kako skreću pažnju sa sebe i svog nerada, kako svoju nesposobnost, sramotu i bruku pokušavaju u sred sezone i godišnjih odmora prebaciti na nekoliko direktora koje su oni i postavili.
Ne, neću više o njima koji ne žele niti marku izdvojiti za TV prijenos skokova sa Starog Mosta u Mostaru, valjda ima taj dan važnijih i starijih događaja u Bosni i Hercegovini koji privlače turiste iz cijelog svijeta. No, dobro, ujedinjeni u našoj različitosti, možda će iduće godine skokovi „skoknuti“ do popularnosti koride i biti interesantniji od rogova.
Neću više o „njima“ da ne pokvarim opći dojam i radost koja je u srcu i očima mojim sa početka priče, a „rogovi“ u vreći neka se dogovore!?
