Turbulentna politička godina je pred nama, puna neizvjesnosti i političke nestabilnosti. Ništa ne ukazuje da će se nešto dobro dogoditi za ovaj napaćeni narod i zemlju.
Rješenja nema, a “grande” koalicija egzistira na ličnim interesima i sistematskoj i otvorenoj pljački radnika. Najgore je što je niko više niti preza, niti se krije u već otvorenoj nepravdi i bezvlašću. Koalicioni partneri otvoreno atakuju na državu i sve njene vrijednosti, a odgovora od njihovih partnera u vlasti skoro da i nema! Kako će i biti, kada samo kontaju koga još gdje ubaciti svoga, kako namaknuti još koji upravni odbor pored direktorskog mjesta, gdje se utaliti i šta još završiti dok mandat traje, kako pravilnik i konkurs prilagoditi svom odanom kadru da zasjedne, a bez dana radnog staža ili iskustva.
Zakon o akcizama nije usvojen, pa je najlakše na to svaliti krivicu, kao razlog zašto nemamo niti metra autoputa dok “grande” koalicija vlada. A šta su radili dvadeset i dvije godine od prestanka agresije? A ništa, šta će raditi, bolje štruca u hladu nego dvije na suncu!
Možda se birači spavači probude nekada iduće godine u oktobru, barem ovih pedeset posto što nikada ne izlazi na izbore, pa uzmu stvari u svoje ruke.
Onaj pjevač opet o referendumu i otcjepljenju, narod gladan, izolovan i ponižen, a svebošnjačko jedinstvo priprema kažu i damu za članicu predsjedništva. Biće veselo.
Ja…umalo da zaboravim, jučer je Damir Mašić izabran za predsjednika kantonalnog odbora SDP Sarajevo i salve bljuvotina i kritika su upućene na taj izbor, samo zato što nije rođeni Sarajlija.
Pored svega što nam se dešava, a to je njemu kao najveća mahana…E onda smo dobro birali!
