Iskreno me obraduje kada se potvrdi nešto o čemu sam nekad pisao, pa tako i da BiH ima jako puno turističkog potencijala i to je oblast iz koje možemo obezbijediti trajnu dobrobit za svoju zemlju. Svakodnevno se potvrđuje da je i veliki broj stranih investitora taj potencijal prepoznao – investitori Turske, Katara, Francuske, UAE itd. Sve je više ulaganja u hotelske kapacitete – uskoro počinje izgradnja luksuznog hotela kod Katedrale u Sarajevu a i SCC će dobiti 218 luksuznih soba. Da ne spominjemo projekte koji su nedavno završeni kao hotel Marriott, hotel Hills ili naselje Osenik.
Gorak okus mi ostavlja osjećaj da baš nisam siguran da znamo, što bi moj rahmetli dedo rekao – gdje gonimo? Ne mogu se oduprijeti dojmu da u ovoj cijeloj priči nedostaje makar malo razumne orkestracije. U gradu koji još uvijek nema trajno riješen problem vodosnabdijevanja, teško će biti objasniti turistima u luksuznom hotelu zašto je to tako. U grad u kojem zbog zimskog smoga građani nose maske, teško ćemo u zimskom periodu privući posjetioce.
Da sad malo i proširimo sliku. BiH je prepuna prirodnih ljepota i čuvena je po gastronomiji. Međutim, ovi sadržaji samo na kratak dah mogu biti dovoljni stranim turistima koji postaju sve zahtjevniji i uvijek traže nove sadržaje za svoje slobodno vrijeme. Kako ćemo istim tim turistima objasniti šta je sa Zemaljskim muzejom, kako ćemo im, sa kiselim osmjehom saopštiti da nemamo ozbiljnu botaničku baštu ili zoološki vrt – nisu li to sve stvari zbog kojih je već davno trebalo zasukati rukave?
Orkestrira li se npr. na polju obrazovanja – imamo li dovoljno raznolikih turističkih, hotelijerskih, gastronomskih programa u stručnim školama i fakultetima? Neki dan sam pročitao o interesantnom i veoma traženom zanimanju pod nazivom „turistički animator“ , upravo ovo upućuje koliko zahtjevan turista današnjice može biti.
Vodi li se računa da će priželjkivani rast u turizmu ostaviti „footprint“ na grad i okoliš? Radi li se dovoljno i na vrijeme na ekološki prihvatljivim rješenjima za deponije, parking mjestima kojih ionako nemamo dovoljno, rješenjima u zagušenom saobraćaju?
Sve mi se čini da ne znamo gdje gonimo. I sve mi se čini da bez ozbiljne orkestracije nećemo iz ulaganja u hotelsko-turističke kapacitete izvući dugotrajnu dobrobit.
